Profesorice

Martina Rejo

španjolski, engleski

 Još kao mala djevojčica htjela sam biti stjuardesa; putovati i govoriti nekoliko jezika. Stjuardesa nisam postala, ali mislim da sam dosta proputovala. Afrika me je očarala. Danas govorim tri jezika, a htjela bi ih znati još.

Rođenjem moje male Hane život mi se potpuno promijenio. Putovanja su pala u drugi plan, no moju ljubav prema jezicima i drugim kulturama pokušavam prenijeti na moje polaznike. Smatram da učenje stranog jezika treba biti zabavno kao što bi bilo i putovanje to državom. Svima koji mi (nam) se žele priključiti želim SRETAN PUT!

Sanja Vakanjac

engleski, njemački

 Jednog dana, davno je to bilo, otputovala sam u London u ljetnu školu engleskog jezika. I tako je sve počelo. Tada se u meni probudila ljubav prema jezicima i stranim kulturama. Kasnije sam optputovala u Graz i radila kao Kindermädchen kod prave aristokratske, tradicionalne obitelji. Zatim je na red došao Beč i učenje njemačkog jezika . . . I tako sam postala profesorica. Moja putovanja su se od tada nastavila, pa svake godine slobodne dane iskoristim za posjetu svjetskih – iz financijskih razloga za sada samo europskih metropola, no jednog dana kad se obogatim . . .

Inače volim sve i svašta - svoju obitelj i prijatelje, knjige, smijeh, obrazovanje, prirodu, umjetnost, zabavu, vožnju biciklom, filmove, glazbu . . . a o sebi mislim da sam pričljiva, kreativna i uvijek pozitivna osoba.

Branka Semialjac

francuski

 Francuski jezik je moja velika ljubav.
Sanjam i razmišljam na francuskom.
Pišem, čitam, govorim, pjevam i prevodim.
Neopisiva je sreća podučavati ga i u tome uspjeti.
Podijeliti s drugima ljubav prema jeziku i kulturi.

Zar nisam upravo zato došla na ovaj svijet?

A tu su i putovanja, druženja, prirodne ljepote i stalno usavršavanje, nove spoznaje o svijetu, o jeziku, o ljudima, o sebi... i tako u beskraj...

Suzana Staković

engleski, njemački

 Jesen je moje omiljeno godišnje doba. Uživam u kiši i vjetru, ne smetaju me lokve i kišobrani. Obožavam čitati, rješavati križaljke, slagati puzzle i pasijans te igrati belu.
Sviđaju mi se žarke boje, a najdraža mi je narančasta.

Volim oldtimere, pa s obitelji koristim sve prilike za obilaske skupova ljubitelja starih vozila.

Tko kaže da VW buba nije obiteljski auto? U našu zeleno-bijelu iz 1966. stanu svi moji sinovi (3) muž i ja – a onda za nas nema granica...

Tatjana Mikloš

talijanski

 Učiti strane jezike, dobro govoriti najmanje jedan strani jezik gotovo je imperativ našeg vremena. Ništa neobično, zar ne?
Međutim meni se dogodilo nešto neobično...osam godina života u Italiji ostavilo mi je u nasljedstvo jedan strani jezik koji je to prestao biti i postao još jedan jezik na kojem razmišljam, pravim zabilješke u rokovniku ili se molim. Nikada nisam niti pomislila da se jedan jezik s kojim nisi rastao odmalena može toliko osjećati svojim, gotovo materinjim.

Zbog toga je za mene predavanje talijanskog jezika puno više od podučavanja gramatičkih struktura, to je prenošenje kulture zemlje čiji su običaji, navike i pogledi na svijet ponekad jako različiti od našeg i stoga čudni polaznicima, ali upravo je to pravi »password» za uspješno komuniciranje s drugim narodima.
Polaznici se isprva smješkaju, sve zvuči poput priče... pa ta intonacija: «Jel' baš moramo izgovarati tako pjevušeći?». A onda nakon prvih «odsječenih» riječi počnu sve uspješnije «skidati» melidiju...

Tada se ja počinjem smješkati jer znam – i u njima se zbila čarolija, a «la bella lingua italiana» uvukla se i njima pod kožu.
ody>